četvrtak, 2. kolovoza 2018.

Zašto se samopouzdanje ne može izgraditi za određeno vrijeme?

                                                                   *Ne znam zašto, dok ovo pišem osjećam se kao neki motivacioni govornik koji vam savjetuje/priča iskustva svoga života, a zapravo sve napisano je napisala osoba koja svu svoju inspiraciju dobije dok se tušira i pritom svim mogućim silama pokušava da ne zaboravi istu.Ako niste upućeni, imam pamćenje zlatne ribice pa sam osuđena na takve stvari.*
Fun fact: zaboravila sam pola teksta kojeg sam mislila napisat.


                  Hej.
- U prošlom postu: POST sam pisala najviše o tome kako se dignuti sa dna, malo o samopouzdanju i o tome kako se u životu treba fokusirati na ono najbitnije i raditi ono što voliš.Međutim, za ostvarenja svojih snova treba stajati jedna samopouzdana i emocionalna jaka osoba.Glavna tema današnje posta je da izgradnja samopouzdanja nema određeno vrijeme,jedan vremenski proces.Zašto?
- Da nije klišej jeste, ali samopouzdanje se ne dobiva preko noći.Za samopouzdanje nisu potrebni dani, mjeseci, u pitanju su godine.Nekome je potrebno više godina, nekome manje.Zavisi koliko si spreman da se suočiš s svojim psihičkim stanjem i stvarima kroz koje moraš proći da bih izrastao u jednu samopouzdanu osobu.Zbog toga samopouzdanje nema vremensku dob.
- Znam da dosta osoba koje su jakom željom odlučile da počnu raditi na svome samopouzdanju, na svome životu, na svojim ciljevima su brzo odustali.Zašto?Zbog toga što se forsiraš na nešto što ti ne može odmah ići.Svi smo mi ljudi.Svi mi imamo svoje loše, svoje dobre dane.To svakako utječe na sam proces samopouzdanja.Ljudi brzo odustanu nakon prve greške, gdje odmah odustaju i tu se javlja pad samopouzdanja.Opusti se.Ne forsiraj nešto što ti ne ide odmah od ruke,nego dopusti sebi da isprobaš još koji put istu stvar.
- Samopouzdanje se dobiva i stvara suočenjima sa svojim strahovima.Samopouzdanje se ne dobiva forsiranjem i ubrzanim procesom.Samopouzdanje treba vrijeme, nemoj mu to oduzimati.Moraš se suočiti sa svojim problemom.Da li je tvoj problem sramežljivost, loša komunikacija sa ljudima, kompleksi, šta god da je u pitanju ti se moraš suočiti sa tim problemom.Bez suočenja sa vlastitim strahovima, sa svojim kompleksima nikad ne možeš biti ono što jesi.Moraš samu sebe tjerati da izađeš i pričaš sa ljudima, samu sebe tjerati da pokažeš svoje ruke iako znam, ne voliš ih.Moraš samu sebe testirati do kolike granice možeš ići.Koliko god se ti budeš trudila i radila na svojim problemima, na svome samopouzdanju, samopouzdanje će ti rasti.Daj mu vremena, ali daj i sebi.Ne forsiraj nešto što se ne treba forsirati.Opusti se.Sve te muke oko svoga samopouzdaja ćešjednog dana biti sama sebi zahvalna.Izađi iz komfort zone.Dokle god se ne suočiš sa svojim strahovima, dokle god ne prihvatiš samu sebe takva kakva jesi, ne može iz tebe zračiti samopouzdanje.Zbog toga samopouzdanje nema određeno vrijeme.


* postovi izlaze svakog dana u 8 mjesecu.
* pišite svoja mišljenja u komentare.
* love u♥

srijeda, 1. kolovoza 2018.

- moram nešto da ti kažem-

                                                                       Hej.
Nevažno ko si, šta si, odakle si, koliko trenutno imaš briga, problema, koje si vjere, nacionalnosti, spola.Važno je kako se trenutno osjećaš.Važno je koliki mir preovladava u tvojim mislima, kolika doza sreće se nalazi u tvom biću.Ako je zapravo ikako ima.A mora je biti.


- Stvorena si za nešto više.Stvorena si da budeš ono što jesi, da radiš ono što voliš i najvažnije, da budeš sretna.Ovaj svijet je jedan, prolazan.On se više ne ponavlja.Zašto bi ga ti trošila na nešto što tebe ne čini sretnom?Ne moraš.Opusti se.Uradi ono kako ti srce nalaže, kakvi osjećaji preovladavaju tvojim tijelom.Ne mora biti najpametnija odluka, ali ako ćete to učiniti sretnom, možeš.Možeš sve.Dok ne riskiraš ne možeš znati šta si sve mogla dobiti u životu.Bolje se pokajati za učinjenu grešku nego se kajati cijeli život za nešto što nisi.A mogla si.

-Opusti se.Nemoj se forsirati.Nemoj od sebe praviti robota koji će svakodnevno biti nasmijan, raspoložen, ispunjen životom.Nemoj.Ne smiješ.Biti pozitivan je dobro, ali gušiti se u istoj je loše.Čovjek si.Imaš emocije, dušu.Isplači se s vremena na vrijeme.Izbaci sve stvari koje te guše, koje ti ne daju mira.Moraš.Za sreću ne treba puno.Sreća je u sitnicama.Zašto se onda baviš velikim, nebitnim stvarima?
-Svi možemo okusiti sreću.Svi smo mi nekad bili sretni.Zašto ne bi mogli opet?Šta nam to ne dozvoljava da budemo sretni?Problemi?Društvo?Ljubav?Jel to ''nešto'' toliko vrijedno tvojih živaca, tvoga vremena?Nije.Opusti se.Ako imaš problem i ako ga možeš riješiti zašto bi se nervirala?Ako ga ne možeš riješiti,zašto bi se svejedno nervirala?Ne moraš i ne smiješ.Pusti da ti život otvori puteve ma kakvi god oni bili.Nemoj ga kočiti.Kakav god da je problem u pitanju, nestat će.Za nekoliko vremena neće ga biti.Zato,opusti se.
-Za sreću je dovoljno malo.Razmisli šta se to toliko dešava u tvom životu da si toliko potonula na dno,šta te to toliko boli da ne možeš ustati.Pomisli samo da li je tvoj život vrijedan toga.Jer na kraju dana, ti moraš zaspati sa svojom dušom, a na tebi je hoće li ona odisati vriskom ili ipak, srećom.         - Odmori se, uzmi dan za sebe, za svoje emocije, za svoj duševni mir.
 - Sreća je blizu, samo zavisi koliko joj dopustiš da bude tu.
           

- random osoba koja ti želi promijeniti pogled na svijet, 1.8.2018.♥